Radne navike djece

Dragi članovi zajednice, želim čuti vaše mišljenje o ovoj temi.

Naime, pokušavam na sve načine razviti svjesnost o radnim navikama kod djece, naročito kod dvoje najstarijih koji imaju 15+ godina. Ovdje prije svega mislim na sitne kućne poslove, a onda i tu neku želju za životom, a ne prepuštanje apatiji.

Naučili smo ih kako se rade kućni poslovi, pričamo im o tome koliko je važno ne biti lijen, uredan, odgovoran. Takođe, mislim da u meni imaju dobar primjer muškarca: od čišćenja kuhinje i WC-a, urednosti i općenito odgovornosti.

Međutim, svako malo se ispostavlja da dogovori koje smo usvojili padaju u vodu. Jednostavno ih stalno moraš podsjetiti da je njihov red da usisaju kuhinju i stave suđe u mašinu, dok je njima svejedno gaziti po mrvama i sl.
Brine me i to što su dosta dugo trenirali, nekih 7-8 godina, pa prestali. I sad im se slabo šta da. I onda je to naguravanje - uradit makar neke vježbe, kreni u teretanu, sjedi na bicikl: pa ne možeš nemati nikaku ideju šta uraditi sa sobom.
Šta god da je u pitanju moramo supruga i ja inicirati.

Da se razumijemo - odlični su đaci, slušaju sve što im se kaže, ali nekad imam osjećaj da bi bili prosjek da nas dvoje ne bdijemo nad njima (dobro, nismo baš helikopter roditelji).

Evo, prihvatam da pravimo greške u odgoju djece, ali bih rado želio saznati kako da to popravimo. Ne želim da za 20 godina ispadnem jedan od roditelja kojeg djeca krive jer od njih nisu napravili ljude koji su se znali snaći, prepoznati ideju u životu, bili agilni itd.
https://www.reddit.com/r/serbia/comments/1630105/da_li_krivite_roditelje_zbog_svojih_nedostataka/

Hvala svima!